Ginko
Ginko ili japanska lijeska je jedinstvena vrsta stabla koja nema živih bliskih srodnika. Naziv ginkgo potječe od kineskog (gin-kio), što u prijevodu znači srebrni plod. Ginkov list se u Kini od davnina poistovjećuje i sa stopalima patke, jer su vrlo sličnog oblika. Tako je i naziv za ginkgo koji se i danas često koristi u Kini Icho Ba zapravo izveden od izraza za pačja stopala.
Evolucijski razvoj ginka može se pratiti, gotovo nevjerojatnih oko 300 milijuna godina. Gotovo 10% od ukupne starosti našeg planeta koja se procjenjuje na nešto više od 4 milijarde godina. To se ne može reći niti za jednu drugu danas živuću biljnu vrstu.
Razne prirodne katastrofe i promjene klime iz prošlosti doveli su do toga da je uspjela opstati samo jedna vrsta biljaka i to Ginkgo biloba od koje se primjerci nalaze i kod dvorca grofa Jankovića u Daruvaru.
Marpital studio
Ginkovi preci živjeli su u razdoblju prije izumrle životinjske vrste, a to su dinosauri. Živjeli su i u zajednici s njima, a žive i nakon dinosaura.
Ginkgo je jedini preživjeli iz najstarije znane vrste drveta Ginkovke, koji su stariji od 200 milijuna godina. Odlična je hrana za mozak i poboljšava pamćenje.
Za lijek se koristi list, sadržaj koštice, mesnati omotač koštice zatim korijen, kora. Od lista se radi ginkov ekstrakt (Gbe) koji se koristi u farmaceutskoj industriji. Jezgra koštice bogata je ugljikohidratima i jestiva poput badema ili lješnjaka. Jezgra koštice, kada se osuši, bijele je boje i tvrda, a ima okus sličan bademu. U Japanu, Kini i Koreji se pržene sjemenke smatraju specijalitetom. Stablo dosegne visinu i preko 30 metara, a promjer stabla zabilježen je i preko 9 metara. Naime, do stotinjak godina starosti stablo raste simetrično i okruglo, dok se kasnije izvija i nema pravilan već izobličen oblik.